..". Zapravo nikad nije bilo cvrsto odluceno da ce Ivica studirati samo zato sto pohadja gimnaziju i sto mu se otac, za razliku od svoga oca, ne bavi poljodjelstvom i sto ga svaki dan boli glava. Sve je to bilo u zraku, visilo... Pretpostavljalo se... Prilike ce se poboljsati. Sestra ce biti udomljena. Na ledjima roditelja ostat ce jos samo sin, a to je nesto drugo. Medjutim, sestra je bila i bez zaposlenja i bez muza. S njim se racunalo, ali je trenutacno marsirao u Tetovu. I zracna udaljenost je velika, a kamoli zeljeznicom! Izmjena pisama na toj relaciji bijase najcvrsca veza i jos jedino jamstvo da zarucnik misli ozbiljno. Premda, kad se vrati iz vojske... Tko zna sto mu moze puhnuti u glavu?! Ivica se potajice nadao da ce otac smisliti neku racunicu na osnovi koje ce ga poslati. Uzdao se u njegove blagajnicke sposobnosti. Bit ce tesko, ali ce na kraju sve ispasti dobro. Bar za skroman pocetak. Glavno je krenuti s mrtve tocke. Sasvim slucajno ta se mrtva tocka zove Banovdar... Bijase to trenutak kad mu se svaki nastavak i misljenja i kretanja u bilo kojem smjeru cinio nepodesan, namjesten, ishitren. Kako da se ponasa mladic koji je gajio stanovite nade, i onda u prenesenom znacenju saznao da ne moze racunati s odlaskom na studije, jer je to preskupo za njegovu porodicu? Kako da zamislja svoju buducnost kad je, htio - ne htio, sve gradio na cinjenici da ce jednog dana biti covjek s titulom? Perspektiva se naglo suzila, vidi joj dno: zivot u Banovdaru i sve ostalo sto uz to ide..."
About the Author: Knjizevnik Zvonimir Majdak, rodjen je 26. januara 1938. godine u mestu Zrinska, kod Grubisnog Polja. Zavrsio je Filozofski fakultet u Zagrebu. Bio je urednik knjizevnih casopisa "Republika" i "Polet" i dugogodisnji i jedini urednik biblioteke stranih pisaca GAMA u "Mladosti." Pesnik, prozni pisac, kriticar i knjizevni agent za strane pisce. Pise i TV drame, radio-drame i komedije, feljtone, putopise i novinske clanke. Objavljena dela: "Tip na zelenoj livadi" (pesme, 1960); "Pjesme" (1960); "Ukleti motociklista" (pesme, 1963); "Bolest" (roman, 1964); "Mladic" (roman, 1965); "Gledaoci" (price, 1966); "Igraci" (roman, 1969); "Kuzis, stari moj" (roman, 1970); "Pazi, tako da ostanem nevina" (roman, 1971); "Glavno da se gura" (pesme, 1974); "Stari decki" (roman, 1975); "Tiha jeza" (roman, 1975); "Frajerski nokturno" (pesme, 1976); "Marko na mukama" (roman, 1977); "Zenski bicikl" (roman, 1978); "Kupanje s Katarinom" (roman, 1978); "Gadni parking" (roman, 1980); "Ratne sljive" (price, 1982); "Hrvatska kuhinja" (drama, 1983); "Vodja navale" (price, 1983); "Lova do krova" (roman, 1984); "Biba, okreni se prema zapadu" (roman, 1984); "Gradski ljubavnici" (pesme, 1985); "Daske za suncanje" (roman, 1986); "Muska kurva" (roman, 1986); "Ruska knjeginica iz Zagreba" (price, 1988); "Starac" (roman, 1988); "Lugarnica" (roman, 1989); "Krevet" (roman, 1990); "Motreci sa stropa Irenu i njenog muza" (price, 1990); "Oprostajni gaableatz" (roman, 1992); "Umrijeti u Tuskancu" (roman, 1992); "Mala hrvatska grofica iz Austrije" (roman, 1993); "Hrvatski kriz" (roman, 1993), "Tajna trga N." (roman, 1994); "Kcerka" (roman, 1995), "Melankolija tijela" (pesme, 2008), "Povratak sudbini" (roman, 2010), "Suton" (price, 2012), "Ponoc" (roman, 2013) i "Pinot noir" (roman, 2015). Pod pseudonimom Suzana Rog objavio je serijal erotskih romana o Suzani: "Barsunasti prut" (1987), "Gospodja" (1988), "Seva na zuru" (1989), "Ponovno sam nemoralna i pokvarena" (1996), "Zelim jos puno puta" (2001) i "Fircigerice" (2010). Zvonimir Majdak zivi i radi u Zagrebu. Dobitnik je mnogih knjizevnih nagrada i priznanja kao sto su: Godisnja nagrada Vladimir Nazor za 1985. godinu, Nagrada Ksaver Sandor Gjalski za roman "Krevet" 1990. godine, Nagrada Dubravko Horvatic za prozu za pricu "Krvavi sabor krizevacki" 2011. i tri puta prva nagrada Vecernjeg lista za kratku pricu. Godine 2015. dobio je Nagradu Vladimir Nazor za zivotno delo.